Moji anđeli

ponedjeljak, 01.10.2007.

Što, kako, zašto - ja i moji anđeli

Na mojim izložbama ljudi me često pitaju
-„Komunicirate li vi s Anđelima, vidite li ih?“
Oh, kako u tim trenucima poželim dati potvrdan odgovor, po mogućnosti još zapakiran u kakvu atraktivnu, efektnu priču kakve ljudi rado slušaju i koja je toliko prikladna ovom vremenu koje žudi za senzacijom.
Da ne govorim koliko bi meni porasla cijena!

Ipak, dosad sam nekako uspijevala odoljeti slatkoj napasti i iskreno odgovoriti
-„Anđele na žalost ne vidim, niti s njima komuniciram. Barem ne na način iz kojeg bi proizašla priča s granice stvarnosti.
Ali zato svim svojim bićem vjerujem u Njih, vjerujem u Njihovu prisutnost u svakodnevnom životu, vjerujem u njihovu spremnost da nam pomognu i vjerujem da znam raspoznati Njihove znakove i povremeno čak odgonetnuti poruke.
Prema svom senzibilitetu, pripadam onoj grupi ljudi koji osjećaju svoju okolinu svim osjetilima, otvoreni su, sve doživljavaju intenzivno i razmišljaju o onom što vide, osjete i dožive.“
Eto, to je najjednostavniji odgovor.

Prema mom osobnom uvjerenju Anđeli su energetska bića, izraz čiste ljubavi Tvorca koji ih je poslao da nadgledaju sve što je stvoreno, bdiju nad nama i budu nam na pomoći kad god ih zazovemo. Ipak, te silne i moćne energije čovjeku ostaju neshvatljive i „vidjeti“ ih mogu samo odabrani, a njih je daleko manje nego što se to predstavlja (a odmah ću reći da na moju žalost, ja nisam među njima).
Može ih se „vidjeti“ i u trenutku neke velike životne krize, fizičke ili psihičke, bolesti, i kroz san i snoviđenje i to uvijek u bljesku, titraju.
U jednom trenutku bila sam tom vrlo blizu ali o tome ću pisati drugom zgodom.

Mislim da ne postoji čovjek koji nije čuo za Anđele i koji o Njima nema neko svoje mišljenje.
Oni se spominju u svim velikim svjetskim religijama, zajednički su i kršćanima, i muslimanima i židovima, svi ih svojataju a oni nas zapravo sve spajaju.
Ali, krene li se u proučavanje i detaljniju studiju, vrlo brzo se iscrpe izvori. I sama sam brzo ustanovila da je potraga mukotrpna a izvori nedovoljni. Služila sam se svim što sam uspjela pronaći i što je bilo dostupno. Toga je bilo malo.

Ja u ovom uvodu ne bih pisala o anđeoskoj hijerarhiji i podjelama jer je sve to dostupno i može se pronaći u literaturi dostatno rastumačeno.

E, sad…..
Ako već nisam odabrana da mogu ponuditi kakvu priču o Anđelima od koje zastaje dah a ne želim ni govoriti o anđeoskim horovima jer smatram da je to sve već rečeno bolje nego što bih ja to mogla, zašto onda ovo uopće pišem?

Zato što iskreno u Anđele vjerujem i zato što mi kist često nije dovoljan.
Slikaru u meni oni su prelijepa lirska tema a mistiku….oni su jednostavno trenutak divljenja pred čudima univerzuma čiji su oni kruna i vrhunac.

Ovo će biti vrsta slikarskog dnevnika u kom ću pokušati u kratkim pričama ispričati kako su pojedini Anđeli naslikani, što je tome prethodilo i je li se priča određene tematike odvijala i dalje, nakon što je slika dovršena.
Ovo je poziv na putovanje…..

	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Veljača 2013 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Ožujak 2009 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (6)

Komentari da/ne?