Moji anđeli

ponedjeljak, 19.11.2007.

SERAPHIEL, Anđeo unutarnjeg mira

Unutarnji mir je stanje kad duša dosegne harmoniju sama sa sobom, kad smo mirni i ispunjeni onim što jesmo i zadovoljni onim što je oko nas.
To je poseban osjećaj koji se ne može usporediti ni sa kojim drugim stanjem, jer duševni mir je apsolutna opuštenost, blaženstvo i sigurnost da je u našem svijetu sve u redu, da smo zaštićeni i da se ništa zlo ne može dogoditi.
Svi težimo postizanju tog unutarnjeg mira, ali koliko god da se trudimo, teško je postići mir i ravnotežu koji bi trajali duži vremenski period.

Takvo je i moje osobno iskustvo i s puno nade obraćam se anđelu SERAPHIELU i uvijek Ga ponovo pozivam da me ispuni mirom, da se uspostavi poremećena ravnoteža.

Prije otprilike desetak godina prvi sam put zaista shvatila koliko je duševni mir važan i u kako strašno stanje čovjek zapada kad taj mir izgubi ..
Do tada sam živjela ubrzano i intenzivno, životom u kom je dan bio ispunjen raznim aktivnostima i obavezama. Vremena je uvijek bilo premalo ali uspješno sam balansirala u svemu tome, realnost mi nije izgledala loše i usprkos jurnjavi, bila sam mirna i zadovoljna.
Sve to se promijenilo i urušilo doslovno preko noći.
Moji snovi o sretnoj ljubavnoj vezi koja će potrajati do kraja života raspali su se i odjednom sam se našla potpuno sama. Sudski proces u vezi nekih stambenih problema bio je u punom jeku, s neizvjesnim ishodom, računi su stizali svakodnevno i nisam bila sigurna neću li dobiti nalog za iseljenje.
Mama je u Zagrebu prolazila svoju drugu turu kemoterapije.
Nisam mogla ni pomisliti na to da napustim posao i odem na nekoliko dana kući, od sedam dana u tjednu, za mene ih je šest bilo radnih.

Tako je izgledala moja nova stvarnost.
Sve bitke izgubljene, posvuda neuspjeh, neizvjesnost, očaj i strah.
Osoba sam koja se može dobro kontrolirati, i u svemu tome funkcionirala sam na taj način da nitko osim nekolicine meni najbližih ljudi nije mogao naslutiti da se sa mnom nešto događa. Time sam samu sebe izolirala jer naoko, sve je bilo u redu.
Ne znam što me držalo na okupu jer je unutra u meni sve bilo polomljeno.
Bilo je to stanje trajnog šoka. Najgore su bile noći.

Iscrpljena namjeno nametnutim dnevnim aktivnostima i obavezama uspijevala bih nekako zaspati, ali svake noći, kao po pravilu, budila sam se između tri i četiri ujutro, živaca napetih i zategnutih.
Bio je to strašan period. Nisam znala kako se boriti protiv toga.
Ležala bih tako cvokoćući zubima od hladnoće istovremeno okupana znojem, gledala bih u mrak oko sebe i sve svoje želje i potrebe zgusnula u jednu jedinu rečenicu „Anđele Božji donesi mi mir, Anđele Božji donesi mi mir, mir, mir, mir……“
To automatsko, ritmičko ponavljanje zaštitilo me je od ludila, razmišljajući o tome kasnije shvatila sam da sam molila za jedino što je u tom trenutku bilo važno, sve moje potrebe i strahovi zgusnuli su se u taj jedan vapaj.
Za mirom..
Darom i blagoslovom


Godinama kasnije, 2004.godine, sjećajući se tih strašnih dana i noći (koji su trajali dugo, mjesecima) naslikala sam Anđela SERAPHIELA.
Pojavio se u tonovima cimeta i zemlje, kao da je obasjan nekom unutarnjom vatrom (meni je za mojih neprospavanih noći uvijek bilo hladno), lica mirnog, na kom se razlijeva poluosmjeh.
Mir je iznad emocija.
Meditirajući na tu temu i slikajući Ga osjetila sam tiho spokojstvo.
Prožela me spoznaja da je unutarnji mir nešto najljepše i najradosnije, u tom stanju nema emocija, ni strasti, nema ni uzbuđenja, to je naprosto opuštenost, vedrina, tiha radost i izvjesnost da netko nad nama bdije i u nama i oko nas sve je u redu i u ravnoteži sa energijama neba i zemlje.
I da „davanjem mira jedni drugima“ za vrijeme Svete Mise zapravo drugom čovjeku ne možemo pružiti ljepši dar i poželjeti veći blagoslov.

Trajni mir moguće je pronaći u vlastitom srcu, doseći zrelost i iskustvo pomirenja s onim što smo u životu doživjeli i što nas je ranjavalo. Prihvatiti svako iskustvo kao dio Božjeg plana za svakog od nas. Biti mudriji, shvatiti da se vanjski svijet neprestano mijenja i da je to posljedica prirodnih zakona, pa mir može biti samo u nama a nikada izvan nas.
Tada će se zadovoljstvo, pouzdanje i smirenost duše izlijevati iz našeg bića na sve one koji nas okružuju i tek tada ćemo punog srca moći pružati mir i ljubav.


Pomogni mi Veliki SERAPHIELE
Da osjetim blagoslov Tvoje prisutnosti
Svakog dana i svake noći mog života.
Ispuni moje srce tihim mirom i pouzdanjem
Da hrabro budem to što jesam
Da prihvatim sebe i svoj strah
Umiri moje misli
Opusti moje tijelo
Donesi mi spokoj
I mir.


Edita

Seraphiel - Slika u galeriji na editglavurtic.com

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Veljača 2013 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Ožujak 2009 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (6)

Komentari da/ne?