Moji anđeli

srijeda, 06.08.2008.

ARHANĐEO RAFAEL, Iscjelitelj

Ulazim u prelijep, ljetni vrt. Pun je boja, mirisa, cvijeća i plodova. Ovdje sve buja u jutarnjem rumenilu, svježe i svjetlucavo od rose.
Čujem cvrkut ptica, na koži osjećam blag povjetarac.
Sve što volim, ovdje je. Ruže penjačice spuštaju se u mirisnim slapovima, miješaju se boje i mirisi zumbula i jorgovana, jagoda i ljiljana.
Ovaj vrt ne slijedi prirodne zakone, u njemu istovremeno cvate i buja i miriše sve ono što mi je drago. Jer ovaj vrt je pripremljen za mene.
Dok polako koračam stazom između grmova ruža mirna sam i spokojna, znam da je ovo mjesto mira i ljepote blagoslovljeno prisutnošću mojih najdražih- mame, baka, djedova…. svi su ovdje, ne vidim ih, ali osjećam njihovu blizinu.

U toj laganoj šetnji izlazim na čistinu obasjanu suncem, i odjednom se nalazim u krugu svjetlosti. Uronjena sam u nju i prepuštam joj se s povjerenjem.
Mirujem tako osjećajući lagano strujanje nalik milovanju, i znam, oko mene su Anđeli.
Pjevaju i razgovaraju nekim čudnim, nepoznatim jezikom, koji podsjeća na pjesmu, i poznatu i novu istovremeno.
Svaki od njih ima u ruci mali zlatni vrč , a ja, potpuno opuštena ležim u centru anđeoskog kruga svjetlosti. Polijevaju me vodom iz svojih vrčeva, to je voda koja liječi, vraća snagu i vitalnost. Najprije glavu, vrat, ramena, ruke, grudi…..svaki dio mog tijela ponaosob, sve je jednako važno i ništa nije zaboravljeno.
Kad je ritual pročišćenja završen, zahvaljujem Anđelima spremna za nastavak puta, spremna za susret s Rafaelom, velikim Arhanđelom iscjeliteljem.

Nalazim Ga u dijelu vrta u kom raste veliko, visoko stablo nalik na hrast. Njegova bogata krošnja seže visoko u oblake, a korijenje duboko u zemlju, jake grane dom su pticama i leptirima. U svojoj snazi i veličini spaja nebo i zemlju.

Ispod njega, u zlatnoj svjetlosti stoji sveti Rafael. Njegov lik se neprestano mijenja, kao i boje njegove odore, zeleni plašt izvezen je biljkama koje liječe, a svaki pokret njegove ruke širi miris jasmina i metvice, zumbula i mimoze, dinje i ružmarina.
Ništa ne govorim jer On zna zbog čega sam ovdje.
Blago se smješkajući podiže ruku i polaže je na dio mog tijela kog treba iscijeliti.
Od snage njegovog dodira gubim tlo pod nogama, vrijeme nestaje, svjetlost me prožima potpuno i u tom bljesku gubi se svijest i ostaje samo spoznaja da je u meni sve skladno, cijelo i izliječeno.
Osjećam olakšanje, i radost tako silnu tako da bih njome mogla obuhvatiti cijeli svijet.

Otvaram oči i ponavljam Njegovo ime sa ljubavlju i zahvalnošću.
Ostajem tako stajati pod velikim drvetom svjesna da se Rafaelov lik lagano gubi, ali da su predivni darovi kojima me obdario još uvijek tu.
Slobodna od svih tereta natrag se vraćam pročišćena i laka koraka osjećajući snažno jedinstvo sa svim što me okružuje, sa svim što cvjeta, dozrijeva ili leti zrakom.
Dio sam pjesme ptica i mirisa cvijeća, dio čarobnog životnog kruga u kom je sve jednako važno i jednako sveto.

Anđeli Zraka - Anđeli Edit Glavurtic

<	kolovoz, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Veljača 2013 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Ožujak 2009 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (6)

Komentari da/ne?